Veštičiji kutak
Registruj se ili uloguj ako već imaš account da skloniš reklame i pristupiš celom sadržaju foruma Smile
Veštičiji kutak
Registruj se ili uloguj ako već imaš account da skloniš reklame i pristupiš celom sadržaju foruma Smile
Veštičiji kutak
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
HomePortalLatest imagesRegisterLog in

Share
 

 O duhovima

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
BoksshaLilith
Administrator
BoksshaLilith

Posts : 875
Join date : 2010-03-20
Age : 36
Location : Beograd

O duhovima Empty
PostSubject: O duhovima   O duhovima I_icon_minitimeTue Mar 26, 2013 5:25 am



O duhovima i utvarama pričaju se i prepričavaju razne priče kroz celu ljudsku istoriju. Mnogobrojna su svedočenja o njihovom postojanju. Mnogi su pokušavali da objasne fenomen duhova, ali jedna opšteprihvaćena teorija ne postoji.
Izvestan broj ljudi doživi iskustvo sa duhovima. To se može dogoditi bilo gde i bilo kada. Što se tiče iskustava u zatvorenom prostoru, najčešće se navode tri osnovna elementa za prepoznavanje takve situacije. Prvi element je iznenadan i primetan pad temperature u prostoriji pred samo viđenje i u toku njega. U takvim situacijama nagla promena temperature često kod videoca izaziva drhtanje. O promeni temperature u zatvorenom prostoru svedoči preko 90 odsto onih koji su imali iskustva sa duhovima.
Drugi element većine znanih viđenja u zatvorenom prostoru jeste jak miris, koji prati pad temperature. Ti mirisi podeljeni su u dve grupe. Prva sadrži slatke mirise, na primer cveća ili parfema, a druga neprijatne mirise, poput trule ribe ili raznih otpadaka.
Treći element su čudni i neobjašnjivi zvuci u toku doživljaja. Najčešće su to jecanje i plakanje, ali ima i drugih, od grebanja do lupanja, pa čak i pevanja ili jednostavne muzike, kakva je, na primer, ona iz muzičke kutije. Uglavnom, ti zvuci ukazuju na to da je neko 'biće' u blizini, čak i kada se ne može videti.
Ova tri navedena elementa sačinjavaju najveći deo većine iskustava, ali se mogu desiti i mnoge druge stvari, zavisno od toga gde koji tip duha sretnete i koliko dugo boravite na tom mestu. Ova neželjena iskustva u zatvorenom prostoru imaju još neke karakteristike. Utvare koje se pojavljuju mogu biti prozirne ili gušće, ali najčešće su nevidljive. One vidljive mogu biti u boji ili crno - bele. Ove karakteristike javljaju se i u većini viđenja na otvorenom, ali su elementi kao pad temperature, miris i zvuk vrlo retki.

Postoji mnoštvo različitih teorija koje pokušavaju da objasne postojanje duhova. Najšire prihvaćena mogućnost je da su duhovi, u stvari, duše umrlih ljudi koje se mogu, pod izvesnim okolnostima, ukazati živima.
Ostale teorije taj fenomen nastoje objasniti materijalistički, kao ovozemaljsku pojavu. One, u suštini, na svaki način pokušavaju izbeći priznanje bilo kakve stvarnosti izvan materijalne i bilo kakvog života osim fizičkog. Jedna teorija glasi ovako: u toku ekstremnog emocionalnog ili psihičkog stresa, mozak oslobađa ogromnu količinu električne energije. Taj električni talas može se povezati sa nekim mestom i biti preuzet od strane drugih mozgova, pod izvesnim uslovima. To je teorija koja objašnjava zašto je tako mnogo viđenja povezano sa ubistvima i nasiljem. Povezivanje duhova sa telepatijom na ovaj način otvara ceo skup drugih teorija.
Izvesni ljudi prođu sav svoj život bez susreta sa duhovima, tako da bi iz toga sledilo da misterija njihovog viđenja mora biti povezana pre sa videocem nego sa okolnostima viđenja. Jesu li neki ljudi mentalno budniji od drugih, pa mogu da se uključe u neku drugu dimenziju, ili ti ljudi koji svedoče o duhovima ne funkcionišu ispravno?
Ova poslednja teorija je teorija epilepsije koju sad nauka istražuje. Ona polazi od činjenice da svaki čovek ima izvestan stepen epilepsije u svom mozgovnom sklopu. Neki trpe reakcije na epilepsiju imajući napade, ali očigledno svačiji duh 'isklizne', s vremena na vreme, i ti prolazni momenti ističu se kao objašnjenje za viđenje sablasti svih vrsta. Ova teorija izgleda manjkava kad se primeni na slučajeve kad postoje mnogi svedoci prisustva duha i gde ima fizičkih dokaza, odnosno gde su duhovi prouzrokovali neku materijalnu štetu.
Kad mozak ima neku nekontrolisanu grešku, onda on pojedinca dovodi u ulogu 'videoca'. Šta se podrazumeva pod 'videočevom ulogom'? Zamislite da ste za delić sekunde projektovani van svoga tela i da ste svedoci nečega što se dešava negde u drugom vremenu i prostoru, odnosno kao da ste nakratko uključeni u drugačiji kanal percepcije. Neki veruju da je ovo povezano sa 'deja vu' efektom, odnosno kada nešto doživimo pa nam se učini da smo sve to doživeli već ranije. Ova teorija pretpostavlja da mozak ima jedan mali nekontrolisani grč koji meša poruke koje idu od oka ka mozgu, tako da za delić sekunde mozak odloženo vidi, misleći da je to već video. Poruke ka oku i od njega vrte se u drugom delu mozga i zatim konačno nalaze svoj cilj. Dok se ovo dešava, mozak gleda ponavljanje nečega što se upravo desilo i pogrešno misli da se događaj, koji se u realnosti upravo desio, opet dešava po prvi put. On je zbunjen. Oni koji su uključeni u naučno istraživanje ovog 'mozgovnog putovanja' ubeđeni su da će se razjašnjenjem ovog fenomena naposletku objasniti sve misterije, od duhova do NLO-a. Ali, ovo je prilično ambiciozno od njih, da ne kažemo, vrlo glupavo!

Daleko najinteresantnija teorija povezana je sa teorijom vremena. Prema njoj, vreme je više od tik - takanja sekundi po kojima živimo. Ono je u svojoj sirovoj formi proces starenja materije i svetlosti koja međusobno deluje sa materijom. Vreme je čvrsto utkano u fizički prostor. Zamislite bilo koji momenat kao jednu tačku na liniji, a da je ta linija vreme. Sad zamislite da linija može da se savije ili da se, na neki način, od nje napravi petlja. Slike koje stvaraju naše utiske o duhovima mogle bi biti vremenski lupinzi, odnosno jedan trik svetlosti, trik vremena i prostora. Ova teorija sugeriše da se prošlost i budućnost ubacuju u sadašnjost i ponovo odigravaju. Znači, to je prosto ponovno odigravanje događaja koji su se već desili, ili onih koji tek treba da se dogode. stvari koje se dešavaju prirodno u svom vremenu uskaču u našu sadašnjost i mi ih vidimo. Ovo je spojeno sa predosećajima. Ali, predosećaji budućnosti otvaraju druga delikatnija pitanja jer navode na zaključak da je sve unapred određeno i teče prema planu. A ko je to odredio? I zar naša sloboda delovanja ne utiče na tok zbivanja? Neće biti da je baš tako.

Evo nekoliko najčešćih tipova duhova:

1. Poltergejst (kućni duhovi)

Oni se mogu podeliti na one vezane za mesto pojavljivanja i one vezane za konkretnu osobu. U oba slučaja dešavaju se čudne stvari koje se ne mogu prirodno objasniti. Dolazi do laganog pomeranja predmeta preko poda, do letenja vaza ili sličnih stvari kroz sobu i njihovog razbijanja u bezbroj komada. Tom prilikom može doći i do povređivanja ljudi, što znači da fenomen poltergejst može predstavljati i fizičku opasnost. Dakle, iskustva sa poltergejstom neželjena su, jer može doći do mentalnih tortura, nervnih slomova i fizičkih ozleda.
Postoje, mogli bismo ih tako nazvati, živahni, odnosno nestašni duhovi, koji čine sitne nestašluke i tako se zabavljaju na račun žrtve.

2. Porodični duhovi

Upravo kao što se neki duhovi pojavljuju izvesno vreme na određenom mestu, neki pohode određenu porodicu i izgleda da su u čudnoj povezanosti sa konkretnim osobama. Ta porodica može se preseliti u pokušaju da ih se reši, ali se duhovi obično sele sa njom. Vrlo retko je ovaj tip duhova na bilo koji način nasilan prema porodici 'sa kojom živi zajedno'.

3. Duhovi u mašinama

Ovo je zaista fenomen našeg doba. Postoje hiljade čudnih slučajeva. Telefoni zvone kada su isključeni, kompjuteri pišu 'za svoj račun', pa čak i pohode delove interneta. Moderni duhovi izgleda da se adaptiraju na doba kompjutera i na taj način otkrivaju svoje prisustvo. Oni komuniciraju preko telefona, televizora i koriste ih da 'putuju' i da se šire, kao elektricitet.

4. Zaposednuti predmeti

Između ostalog tu spadaju vaza koja 'iz čista mira' razbija druge predmete u blizini, automobil koji se kreće bez vozača itd. Isto tako, na primer, kada neko umre i bližnjima u nasleđe ostane njegov sat, koji je nosio gotovo celog života, on savršeno radi sve do, recimo, godišnjice smrti svog bivšeg vlasnika. Zatim sat stane ili krene unazad, pa čak i promeni poziciju.

5. Dopelgenger

Postoji stara izreka koja kaže nešto kao: 'Svako na svetu ima svog dvojnika'. Dopelgenger je fenomen kada jedna osoba ugleda svog duha. Na primer, možete hodati ulicom ili skrenuti kolima iza ugla, i baš pred vama ili idući u drugom smeru je vaša 'verna kopija'.

6. Duhovi na fotografiji

Zamislite da ste skoro bili na odmoru. Došli ste kući i pregledavate fotogarafije, a kad tamo na slici vi i članovi porodice okruženi ste sablasnim figurama. To može biti ponekad izazvano greškom u procesu slikanja ili izrade fotografije. Dvostrukom ekspozicijom može se dobiti normalna fotografija sa još jednom prozirnom, duhu sličnom, figurom. Ali, sigurno je da postoje i fotografije koje nisu nastale nikakvim foto trikovima, nego su na njima originalni duhovi. U izvesnim slučajevima na fotografijama su se pojavljivali sablasni likovi umrlih članova porodice. ni žive duše.

Sa conopljanews.
Back to top Go down
http://chillcaffee.serbianforum.info/forum
 

O duhovima

View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Veštičiji kutak :: O duhovima i ukletim mestima-